Category: Aktuelno

Metaloplastika na Islandu, prenos obezbeđen

Nastavljamo naše takmičenje pod okriljem EHF.
Danas od 19 časova na dalekom Islandu igramo prvu utakmicu osmine finala EHF Evropa kupa, protiv prvoplasirane ekipe islandskog prvenstva Valur Rejkjavik.

Biće ovo mnogo teža, nego što se očekivalo, ekspedicija jer na Island smo otputovali bez četiri ključna igrača. Na put zbog temperature sa nama nisu mogli da pođu Milan Jovanović i Kosta Petrović, Aljoša Damjanović je zadobio povredu protiv Obilića u četvrtfinalu Kupa Prof. dr Branislav Pokrajac a Filip Milovanović još uvek se oporavlja od boginja koje je dobio pred sam početak sezone.

Imajući u vidu da smo desetkovani povredama, daćemo sve od sebe kako bi ostavili što bolji utisak u Šabac se vratili sa što povoljnijim rezultatom kako bi pred našim navijačima izborili plasman u narednu rundu.
Prenos utakmice možete pogledati na linku ispod a cena pristupu utakmici iznosi 5,90 eura.

Izvučeni parovi osmine finala EHF kupa

Danas je u kancelariji EHF-a u Beču, u 11 časova po srednje evropskom vremenu, održan žreb za osmine finala EHF European cup-a. Među 16 klubova iz dvanaest zemalja Evrope našlo se i ime našeg kluba.
Podeljeni u dva šešira, sa neizvesnosti smo isčekivali ime protivnika koji nas očekuje u narednoj rundi ovog trećeg po rangu EHF takmičenja.

Šešir 1
Bregenz Rukomet (AUT)
HCB Karvina (CZE)
Olympiacos SFP (GRE)
FH Hafnarfjordur (ISL)
CS Minaur Baia Mare (ROU)
MRK Krka (SLO)
RK Metaloplastika Elixir Šabac (SRB)
Bešiktaš Safi Cimento (TUR)

Šešir 2
Förthof UHK Krems (AUT)
RK Sloboda (BIH)
RK Vogošca (BIH)
FTC-Green Collect (HUN)
Valur (ISL)
SSV Brixen (ITA)
CSA Steaua Bucuresti (ROU)
TATRAN Prešov (SVK)

Žreb je odlučio da se prvi meč Metaloplastike Elixir igra na Islandu protiv, trenutno drugoplasirane u šampionatu Islanda, ekipe Valur.
Valur je do plasmana u osminu finala došao izbacivši Motor Zaporožje u trećem kolu pobedom u oba meča (35:31 i 33:28).

Prva utakmica igra se 10. februara 2024. godine u Rejkjaviku, glavnom gradu Republike Island, dok je revanš meč nedelju dana kasnije u našem gradu.

VIDEO:

DODIĆ ZA ŠABAC 24/7: Igram najbolji rukomet u životu i uživam u Metaloplastici!

Mateja Dodić, 20-godišnje desno krilo Metaloplastike, igra sezonu života.
Najbolji je strelac “plave furije” sa 79 golova u domaćem prvenstvu, treći je golgeter čitave Super rukometne lige Srbije i trenutno je jedini reprezentativac iz šabačkog kluba na širem spisku A selekcije za Evropsko prvenstvo u Nemačkoj (10-28. januar).
Osvajač bronzane medalje sa “orlovima” na EP do 21 godine rođen je u Vranju, ali posle šest sezona provedenih u Metaloplastici Mateja, u intervjuu za portal “Šabac 24/7”, iskreno kaže da mu je Šabac kao druga kuća!
Miljenik ovdašnje publike se slaže s našom konstatacijom da se trenutno nalazi u životnoj formi ali je svestan da su pred njim tek vrhunski dometi i veličanstvena karijera. Da kucnemo u drvo…
– Otkako me je sa 15 godina u Metaloplastiku pozvao trener Miodrag Kažić u Šapcu mi je prelepo. Nijednog trenutka nisam razmišljao o dolasku ovde. Još dok sam počinjao da se bavim rukometom maštao sam o tome da jednog dana zaigram u Metaloplastici. To je u rukometnom svetu kao da igrate fudbal za Crvenu zvezdu ili za Partizan. Jednostavno, gigant – s puno strasti govori o “plavima” naš sagovornik.

Da li si imao prilike da na jutjubu gledaš čuvene šabačke vanzemaljce, dvostruke prvake Evrope sredinom 80-ih prošlog veka?
MATEJA DODIĆ: O da, i uživao sam u svakom meču koji sam pogledao, iako se rukomet od tada mnogo promenio, brži je, sa više trčanja. Kakav je samo igrač bio Mile Isaković, puno je moglo da se nauči i od Vukovića, Vujovića, ma od cele te generacije, tu nije bilo slabog mesta, ta generacija je po svemu bila čudesna.

Iz redova Metaloplastike si već sa 20 godina stigao do statusa juniorskog reprezentativca, a sigurno ćemo te gledati i u dresu A tima. Možda već od januara na EP u Nemačkoj?
MATEJA DODIĆ: Uh, to bi bilo fenomenalno, ali sam prilično realan jer na mojoj poziciji igraju asovi kao što su Vorkapić, Đukić i Radivojević. Čast mi je što sam u njihovom društvu, kao kandidat, ali svi oni su po kvalitetu ispred mene. Moje je da radim i da strpljivo čekam šansu.

U svakom slučaju, bićeš i srcem i dušom uz “orlove” na Evropskom šampionatu?
MATEJA DODIĆ: To svakako. Iz mlađih selekcija dobro znam šta znači nositi dres sa nacionalnim grbom. Poseban osećaj. Srbija će u Minhenu imati težak zadatak jer je u grupi sa Islandom, Mađarskom i Crnom Gorom, ali verujem da možemo među dve najbolje ekipe koje će nastaviti takmičenje u drugom krugu.

Vratimo se Metaloplastici… U Šampionatu Srbije odlično gurate, drugi ste na tabeli?
MATEJA DODIĆ: Iskreno, pomalo i iznenađujuće smo tako visoko kotirani. Mada, samo mi znamo koliko truda ulažemo na treninzima, na utakmicama. Uspeli smo da spojimo mladost i iskustvo na pravi način, atmosfera je fenomenalna, slušamo sve što stručni štab od nas traži. Vojvodina je tu ispred svih, ali pre početka takmičenja na to drugo mesto su pretendovali mnogi – Dubočica, Partizan, Pančevo, Kragujevac… Samo da nastavimo tako. Jedva čekam revanš sa Vojvodinom, igraće se u Šapcu, a tu nam je publika veliki adut.

Da li si očekivao da ćeš tako brzo, sa tek 20 godina, postati treći strelac lige?
MATEJA DODIĆ: Iskreno, ne jer se ne opterećujem golovima, želim da igram za tim, radim šta mi se kaže, a opet dobar je osećaj kada tresete mreže. Crvenoj zvezdi sam dao 10 golova, uz pomoć saigrača, ali taj meč smo svi igrali dobro. Imamo takav tim da ako mene ne ide na nekom meču tu su i drugi moji saigrači koji su odlični u realizaciji. To je i snaga našeg tima.

U nedelju vas čeka nastavak evropskog puta?
MATEJA DODIĆ: I to kakvog puta. Krećemo sa beogradskog aerodroma u subotu u šest ujutro, letimo do Amsterdama, čekaćemo pet sati na presedanje za Helsinki, a onda sledi još dva sata puta autobusom kako bi smo stigli na megdan ekipi BK-46.

Veruješ li da će “plus 2” iz Šapca biti dovoljno za revanš treće runde EHF Evropskog kupa?
MATEJA DODIĆ: Sigurno će nam ta minimalna prednost značiti, ali to ne može da bude presudno. U Finskoj startujemo kao da je 0:0, taj meč moramo da odigramo maksimalno skoncentrisano, kvalitetno. Imamo motiva, kad već idemo na tako naporno putovanje, nastojaćemo svim snagama da se u Šabac vratimo kao pobednici. Imali smo “plus 7” u jednom trenutku u prvoj utakmici, verujem da je to pokazatelj da sa njima može da se igra. I da se prođe u sledeću rundu!

Mateja Dodić sadašnjost i budućnost Metaloplastike. Privatno miran i skroman momak, na terenu – mašina za davanje golova. Rukometaš koji će, sigurno, obeležiti i vreme pred nama u dresu reprezentacije Srbije.

Izvor Šabac 24/7

Metaloplastika potopila Vranjance (FOTO)

Nastavljamo gde smo stali protiv Jugovića, ovoga puta u Vranju.
Od samog početka znali smo zašto i po šta smo došli. Ni jednog trenutka nismo dozvolili protivniku da se ponada u drugačiji ishod utakmice. Nametnuli smo našu igru od prvog minuta. Odbrana na vrhu zadatka a napad brz i efikasan. Na kraju kući se vraćamo zasluženo sa oba boda.
Vranje 1957 – Metaloplastika Elixir 23:36 (15:36)
Za najboljeg igrača proglašen za Vojislav Brajović, koji je ovaj meč završio sa šest golova u protivničkoj mreži.

Metaloplastika Elixir:
Mateja Dodić 9, Domagoj Alilović 1, Filip Milovanović 3, Mirian Gavashelishvili 1, Luka Jevtić 1, Aljoša Damjanović 1, Uroš Pavlović 5, Vojislav Brajović 6, Milan Jovanović 1, Milija Papović 2, Uroš Simić 1, Milan Dakić 5, Darko Arsić 10 odbrana, Filip Pavković 2 odbrane.

« of 18 »

FOTO: Super rukometna liga

Skola-rukometa-Metaloplastika

Škola rukometa – pet decenija bez dana pauze

Rad škole rukometa RK “Metaloplastika” obnovljen je u septembru 1973. godine, i za pet decenija neprekidnog rada škola je iznedrila veliki broj prvotimaca našeg kluba, dok je nekoliko hiljada dečaka treniralo rukomet.

Osnivači škole rukometa bili su AcaTrifunović, Milivoje Debeljački (upravnik škole), nastavnici fizičkog vaspitanja, Đorđe Petrović (OŠ “Nata Jeličić”), Branko Damjanović (OŠ “Vuk Karadžić”) i Živko – Žuća Milovanović (OŠ “Laza K. Lazarević”). Kasnije su u radu škole, kao treneri bili angažovani bivši igrači: Jerotić, Pajić, Cvejić, Pavlović i drugi.

Prvi trener u školi, koji je dve godine proveo u radu sa najmlađima, bio je Rade Radivojević. Zbog obaveza u prvoj ekipi mesto je ustupio Vasi
Saviću.
Već 1977. godine osvojeno je 1.mesto u Republici Srbiji i 2.mesto u Jugoslaviji.

Prvotimci ponikli iz naše škole bili su Đukanović, Karanović, Stančetić, Simonović, Isaković, Vuković, dok je Rašić postao prvotimac 1973., odmah po završetku osnovne škole.

Škola rukometa svoj izuzetan i kvalitetan rad, krunisala je 1989. godine, kada su dečaci rođeni 1969. godine predvođeni trenerom Milanom Simonović u Celju postali omladinski prvaci Jugoslavije. Već naredne godine odbranjena je titula omladinskog prvaka Jugoslavije. Ovoga puta to je pošlo za rukom generaciji 1970 godište, a pohod na titulu koju su izborili u Rijeci 1990. godine, predvodio je sa klupe trener Slavko Novaković.
Iste godine Šabac dobio i pionirskog prvaka države. Sa titulom se pohvalila generacija dečaka rođenih 1975. godine a tim je sa klupe vodio je trener profesor Đoka Petrović.

Teška i turbulentna vremena u državi koja je zahvaćena ratom na području bivše Jugoslavije, inflacijom i bombardovanjem tadašnje Savezne Republike Jugoslavije osetile su se i u klubu. Koliko god da se radilo u tim teškim vremenima nedostajali su vrhunski rezultati. Mnoge generacije su pokušale da ponove osvajanje titule ali su zauzimele druga i treća mesta na državnim prvenstvima. Post koji je trajao pune tri decenije je prekinula generacija dečaka rođenih 2008. godine. U Šabac iz Aranđelovca su se sa peharom prvaka države vratili dečaci M12, koje je predvodio trenerski tandem Željko Jokić i Miloš Mitrović najavivši povratak naše škole na velika vrata.

PUT DUG 30 GODINA

 

Da sve to nije slučajno, potvrdili su i u godini kada se obeležava pet decenija rada škole rukometa. Dve generacije je uspelo da se izbori za naslov prvaka države Srbije. Titulu prvaka za dečake do 12 godina, 28. maja osvojila je generacija dečaka rođenih 2010. godine koju je predvodio trener Miloš Mitrović, a nedelju dana kasnije i njihove dve godine starije kolege, dečaci rođeni 2008. godine koju su predvodili koordinator škole rukometa Miodrag Kažić i trener Nemanja Aleksić.

Metaloplastika je klub koji i danas izuzetnu pažnju posvećuje radu škole rukometa, a sa ponosom ističemo i najduži period od pet decenija neprekidnog rada sa mladim naraštajima, po čemu smo sigurno, jedini klub u državi koji se time može pohvaliti na ponos svih generacija Šapčana.