Category: Intervjui

DRUGI PIŠU MI PRENOSIMO: MIlan Bomaštar: Bićemo spremni da se borimo za trofej!

Mladi golman Metaloplastike Milan Bomaštar (21) skrenuo je pažnju na sebe sjajnim partijama u prvoj polusezoni srpskog šampionata. Nakon nešto slabijeg starta, Šapčani su odigrali dosta dobro poslednjih nekoliko utakmica i zauzeli treće mesto na tabeli Grupe B, iza Železničara i Rudara.

Uz svog saigrača Vorkapića i Miloša Vukovića iz Rudara, Bomaštar je jedini igrač ARKUS lige koji je u dosadašnjem toku šampionata tri puta proglašavan za igrača utakmice.

-Sezonu smo poceli u grču i odigrali par loših utakmica. Bilo je poteškoća sa povredama pojedinih igrača pa nismo bili na visini zadatka, međutim, kako je sezona odmicala, vratili smo se svojoj prepoznatljivoj igri i konačno stekli kontinuitet u njoj. Polako ali sigurno tempiramo formu za plej-of, koji nam je najvažniji.

-Što se mojih nastupa tiče, mogu biti zadovoljan polusezonom. Milsim da sam opravdao očekivanja koja su klub i trener postavili pre mene, a naravno da ću se truditi da u nastavku to bude još bolje. Za mladog igrača puno znači svaki vid pohvale, naročito kad zaslužiš da budeš MVP, to je sjajna dodatna motivacija – kaže Bomaštar.

Koliko može Metaloplastika ove sezone, čime bi bili zadovoljni na kraju?

-Mislim da možemo mnogo više nego što smo prikazali do sada, uz povratak par igrača koji imaju problem sa povredama siguran sam da možemo ravnopravno učestvovati u borbi za titulu ili kup. Mlada smo ekipa, ali, kada igraš u klubu kao što je Metaloplastika, ambicije su uvek velike.

Imaš li nekog golmanskog uzora? U kojoj ligi bi voleo da nastaviš karijeru?

-Idol mi je Arpad Šterbik, čovek koji je u rukometu ostavio neizbrisiv trag  i koji zaslužuje svako poštovanje. U ovom trenutku ne razmišljam puno o tome gde bih mogao da branim u budućnosti, jedino što znam je da bih voleo nastaviti karijeru u zemlji gde je rukomet na ozbiljnom nivou, kakva je na primer Francuska – rekao je Bomaštar na kraju kratkog razgovora za Balkan-Handball.com

Izvor: Balkan-Handball.com

Đorđe Teodorović: Možemo mi to!

Kada je odlazio, pre 23 godine, nije baš računao, da će se tačno posle 23 godine vratiti u istu onu dvoranu, u kome se nalazi prvi pogled, u svom rodnom gradu, zaljubio u rukomet, rukomet koji i dansas živi. Đorđe Teodorović je novi šef stručnog štaba Metaloplastike. Dolazi sa pozicije direktora Rukometnog kluba Dramen iz Norveške, zemlje u kojima je porodicom proveo čak 19 godina, u kojoj je stasao kao trener.

Ekskluzivno za sajt Metaloplastike, Đorđe Teodorović, prenosi svoje prve utiske po povratku u Šabac.

Continue reading “Đorđe Teodorović: Možemo mi to!”

UPRKOS SVEMU, CILJ SU BODOVI

Teško je oporavio se posle onakvog poraza, ali možda je, u takvim momentima, dobro što naredni meč stiže vrlo brzo i što nema mnogo vremena da se razmišlja o onome što je nepovratno prošlo. Partizan je teško iskustvo koje moramo ostaviti iza sebe i sve snage usmeriti na gostovanje u Kostolcu koje nas očekuje sutra. Biće na psihološke izuzetno težak meč, ili osim pritiska pretrpljenog poraza samo tri dana ranije, biće teško i zbog povrede koje nasi nemilosrdno napadaju iz meča u meč. Od ranije znam da je za Dakića 2017. godina završena, povreda je u derbiju pretrpeo i naš prvi srednji bek Puljizović, te će trener Jordović morati ponovo da kombinuje kako bi nadoknadio neodstatak. Još je upitna dužina pauze Puljizovića, ali prvi nagoveštaji nisu dobri. Bilo kako bilo, sve što nas sputava ne menja ambicije sa kojima ulazimo u utakmicu protiv Rudara.Idemo na pobedu. Iako naša pozicija na tabeli nije onakva kakvoj smo se nadali, možda paradoksalno, pogled na tabelu može da nas i veseli jer su, osim lidera iz Niša, sve ostale ekipe u nekoliko bodova, te niz uspeha može mnogo toga da promeni. Nadamo se da naš počinje od Kostolca.

Continue reading “UPRKOS SVEMU, CILJ SU BODOVI”

Intervju u tandemu: LEVI BEKOVI SANJAJU ISTE SNOVE!

POGLED ŠEST GODINA U NAZAD, DA LI JE DOLAZAK U METALOPLASTIKU BIO PRAVA ODLUKA?

MILOVANOVIĆ: Apsolutno. Sjajne godine su iza mene u ovom klubu. Prošao sam mnogo toga u Šapcu. Radovali smo se Kupu, igrali finale Čelendž kupa, bili vicešampioni, radovali se tom istorijskom rezultatu, istovremeno žalili što nismo osvojili titulu. Bilo je i teških trenutaka, poput prošle sezone i straha čak i za opstanak u jednom trenutku. Imam iskustvo plej ofa i plej auta. Iskustvo koje ću pamtiti celog života, ne samo kroz karijeru.

RASTAO SI U METALOPLSTICI I UZ METALOPLASTIKU, IPAK, IMA LI RAZLIKE U TRENUTKU KADA OBUČEŠ DRES PRVOG TIMA U ODNOSU NA NASTUPE U MLAĐIM KATEGORIJAMA?

ĐUKIĆ: Uvek sam davao sve od sebe, ali je seniorski nastup neuporediv sa bilo kojim drugim. Mnogo više publike posmatra utakmice, veća je odgovornost, veći pritisak. Pioniri, kadeti, juniori još na rukomet ne gledaju kao svoj životni poziv, trude se, rade, napreduju, ali još je to samo jedna od aktivnosti tokom školovanja, a već u prvom timu igrači uglavnom na sport gledaju kao izvor prihoda, segment života u kome teže punoj afirmaciji. Treba biti psihološki spreman za utakmice prvog tima, za pritisak koji nosi svaka akcija i mora da se razvije svest o značaju svakog poteza na ukupan uspeh ekipe.

KAO MLADOG IGRAČA, KUDA TE VODE RUKOMETNI SNOVI?

MILOVANOVIĆ: Sanjam o nastupu za seniorsku reprezentaciju, uspešnoj karijeri u inostranstvu, ali prvi san koji bih voleo da ostvarim je titula sa Metaloplastikom, jedino što ne dostaje u ovih šest godina, titula i plasman u ligaški deo nekog evropskog takmičenja Lige šampiona ili Kupa EHF.

ĐUKIĆ: Uvek težim najvišem, voleo bih da uspem van granica Srbije, ali sve postepeno. Prva i najveća želja je šampionski pehar u Šapcu. Kup sam osvojio, bio sam deo ekipe koja je ponela zvanje vicešampiona, najsrećniji bih bio kada bi ime Metaloplastike stajalo uz zvanje šampiona Srbije.

MIŠLJENJE O KLUPSKOM KOLEGI?

MILOVANOVIĆ: Fantastičan čovek, sjajna osobe i izuzetan rukometni potencijal. Jako smo dobri i van terena. Uspeh u sportu zavisi od mnogo faktora, ali Bora ima sve predispozicije za vrhunsku karijeru. Samo da ga zaobiđu povrede i ne sumnjam da će o njemu pričati rukometna javnost širom sveta.

ĐUKIĆ: Iako smo na istoj poziciji, mi nismo rivali, mi smo drugari i meni je čast što sam drug sa osobom kao što je Nemanja. Jedan drugog oslovljavamo sa “kumara” što dovoljno govori o bliskosti. Odličan čovek, istovremeno mlad i već rukometno iskusan, volim da pričam sa njim o svemu, ne samo o rukometu. O rukometnim mogućnostima nema potrebe mnogo govoriti. Već je igrao za mlađe reprezentativne kategorije, vrlo brzo će nositi, siguran sam, i dres seniorske ekipe. Rukometni vrh je Nemanji apsolutno dostižan.

Intervju u tandemu: POZIV KOJI SE VOLI

Sport ume nekada da bude nepravedan, baš poput života. Put do uspeha u sportu vodi preko mnogo prepreke, a u slici značajnog postignuća, svaki delić je izuzetno bitan. Kada se dostigne cilj, kada se podigne trofej, ostvari nešto za pamćenje, u prvi plan dospe deo činilaca uspeha, dok drugi, široj javnosti, ostanu nepoznati. Mi kao veliki klub koji je dostigao u istoriji sve što se moglo ostvariti nećemo nikada zaboraviti svaki delić mehanizma koji nas je nekada vodio i koji nas vodi sada. Sva ostvarenja, uz svu požrtvovanost, predanost, posvećenost, stručni rad i trening, ne bi bila moguća da sve ove godine nismo uz nas imali vrhunske fizioterapeute koji su igračima bili više od članova stručnog štaba, koji su bili i lekari i psiholozi i prijatelji. Sve uspehe i neuspehe u poslednje tri decenije, sa svojim Metaloplastikom preživljavao je Bane Mrkonjić, a sada za iste izazove priprema svog kolegu Milana Lackovića.

Continue reading “Intervju u tandemu: POZIV KOJI SE VOLI”